WISH for NIGHT

ponedjeljak, 05.09.2005.

I eto, došao je kraj još jednoj nekad lijepoj priči....

Bila jednom jedna princeza...našla je svog princa na konju...dojahao joj je putem modema...još tada nisu imali adsl....princ ju je volio...ona je voljela njega....jahali su njihovim kraljevstvom....ona na bijelom a on na sivom konju....bili su sretni...
Crni oblak se nadvio nad kraljevstvom onog dana kada je prinčeva majka kraljica otkrila da se njen sin i dotična princeza igraju u njegovom krevetu....što princu nije bilo dopušteno...
Princ je zatražio stručnu pomoć...stručnjak mu je sugerirao da princeza nije prava za njega...
Zaključak: princ je jahao na krivom konju...jašući na tom konju i sam je postao konj...nikada nije ni bio princ...princeza je ostala princeza...

Sretno mu bilo u životu...više nisam dio njega...osim kao loš princ, pokazao je kako je i loš prijatelj, lažan prijatelj....poslije veze ostali smo u dobrim odnosima...ni danas ne znam zašto sam tako odlučila. Valjda mi je bilo teško samo tako odreći se osobe koja je do tad bila tako važan dio mog života. Zaista sam mislila da ćemo jednog dana biti dobri prijatelji. Ali sam isto tako znala da je lako moguće da se to ne dogodi. I dogodilo se, točno onako kako sam pretpostavljala. Kad nađe curu prestat će se javljati, provodit će svo vrijeme s njom i onda pokazati kako je samo pucao na lažno prijateljstvo. Pokazao je, ja sam svoje dokazala. Ovo je zadnja riječ posvećena njemu, posljednje poglavlje.
Bacam zmazanu čarapu u smeće, predugo je trunula ispod kreveta.
Knjiga je završena, i ovo je moj i njegov kraj.

nedjelja, 28.08.2005.

hm, naslov bi trebao biti _ne sjećam se prvog poljupca_
prvi kiss, prvi sex, prvo ovo, prvo ono...ne sjećam se...ne u smislu da se ne sjećam samog događaja, već u smislu da nemam pojma koji je to datum bio, tj datumi...
ono, većina ljudi zna svaki datum ali ne i ja....znam kad je otprilike to bilo, sjećam se svake sitnice ali koji je datum bio nemam pojma...
prvi kiss...grozan...za moj rođendan...hehe smiješno al sad ne znam dal je bio 15-i ili 16-i....strava je bilo....a kaj je najgore dečko se ni do danas nije popravio....
prvi sex....dosta kasno, neki bi rekli...19 godina...ali meni je vrijeme bilo baš na mjestu...u mojoj sobi, bez ključa....hm, tu se čak ne mogu ni sjetiti koji je mjesec bio....
stvarno glupo, sve ostale datume, vezane uz neka sranja i neke druge gluposti pamtim, ali ovo, kaj bi kao trebalo biti malo bitno ja ne znam...

četvrtak, 25.08.2005.

evo još jedne faze....nakon pola godine....kak se osjećam...jadno, gadno...prezirem njega,nekog ili nešto....nije fer što je on opet sretan...njie fer što je njemu prošlo pola godine bez da je mislio kak je meni, bez da se upitao što radim, dal sam dobro...bila sam mu samo jedna stepenica na koju je stao, zgazio ju i krenuo dalje...njemu nije bilo teško kao meni....naprotiv....
hm, faza osjećanja mržnje prema njemu ili točnije svemiru ili tome nečemu što mu je opet omogućilo da bude sretan; dok ja nisam....i ne mogu to podnjet....ne želim da on bude sretan dok ja nisam....neka ovo zvuči glupo ali jednostavno nije fer, nije...

srijeda, 24.08.2005.

dosta mi je više svega ovog...ovog okruženja...stalno istih ljudi...
ludih misli koje mi se motaju po glavi...o tome kako nije fer, jednostavno nije...
dosta mi je tih groznih spoznaja...toliko sam ljudi izgubila u tako kratkom vremenu...ne fizički, oni su još tu...ali, nema ih više za mene...tolko se toga skupilo, samo tak, odjednom...sve je bilo oke i sekundu kasnije kula se počela rušiti...ne mogu se pomiriti sa činjenicom da oni koji su mi do sad bili jako važni u životu više to neće biti....okolnosti to ne dopuštaju...
želim bit opet sretna....kao što sam bila......

nedjelja, 31.07.2005.

I'm an ocean in your bedroom
Make you feel warm
Make you want to re-assume
Now we know it all for sure

I'm a dance hall dirty breakbeat
Make the snow fall
Up from underneath your feet
Not alone, I'll be there
Tell me when you want to go

I'm a meth lab first rehab
Take it all off
And step inside the running cab
There's a love that knows the way

I'm the rainbow in your jail cell
All the memories of
Everything you've ever smelled
Not alone, I'll be there
Tell me when you want to go

Sideways falling
More will be revealed my friend
Don't forget me
I can't hide it
Come again make me excited

I'm an inbred and a pothead
Two legs that you spread
Inside the tool shed
Now we know it all for sure

I could show you
To the free field
Overcome and more
Will always be revealed
Not alone, I'll be there
Tell me when you want to go

Sideways falling
More will be revealed my friend
Don't forget me
I can't hide it
Come again get me excited

I'm the bloodstain
On your shirt sleeve
Coming down and more are coming to believe
Now we know it all for sure

Make the hair stand
Up on your arm
Teach you how to dance
Inside the funny farm
Not alone, I'll be there
Tell me when you want to go

utorak, 19.07.2005.

obožavam kad ležiš kraj mene...
okrenula sam ti leđa...i guzu...
samo osjetim tvoju prisutnost...miris...disanje...
hladna su mi stopala kao i uvijek...
diraju tvoja...topla...
tvoje tijelo..golo...tu negdje iza mene...
umotano pod moju plahtu...skupa s mojim...
želi isto što i moje...
u mom krevetu...mojoj sobi...
...u mom snu...

nedjelja, 10.07.2005.

pala je zvijezda...jesi vidio...
ne gledaj me tako...izluđuješ me...
jesi vidio....
gledao sam tebe...izluđuješ me...
dođi bliže...poljubi me...najnježnije što možeš, što tiše...samo da osjetim tvoj dah, da mi se naježi svaki djelić kože...
spusti ruke s mog obraza na ramena...spusti naramenicu, i onu drugu...svaku prepreku....
poljubi me...zašto nisi poželjela želju...
predaleko je...spusti ruku...dolje...igraj se sa mnom....
ne mogu više...dođi...želim te...sad....
znaš kako...da te najjače osjetim...
pogledaj me...ljubi me....kako si topla...
a ti tvrd....točno onako kako mi treba...

zašto nisi poželjela želju...
bilo bi šteta....već mi se ispunjavala...
otvori prozor...

subota, 28.05.2005.

Zbunjena sam ovih par dana, ne znam ni sama kaj hoću, da li uopće išta želim. Kod mene ništa ne može biti jednostavno, uvijek se zaljepe neke komplikacije i to me ubija u pojam. A ako nema komplikacija sa neke druge strane onda si ja sama zakompliciram sve. A rekoše mi da sam vrlo jednostavna.
Ne znam ni kako opisati situaciju u kojoj se nalazim. Pod „situaciju“ mislim na ono kaj se događa u mojoj glavi.
Na jednoj strani je jedan dečko, na drugoj je drugi, na trećoj je bivši.
S prvim sam išla u osnovnu i tad mi je bio jako drag. Nedavno smo se sreli, bili na kavi, i opet ćemo se vidjet. Ovaj drugi mi je isto jako drag ali samo s prijateljske strane. Jučer sam ga odjebala. A kaj je najgore nije mi bilo baš svejedno. Problem je taj, kaj se tiče i jednog i drugog, to što nema neke privlačnosti. Ili ima, ne znam kak bi se objasnila. A glupa sam, izgleda da izgled itekako igra svoju ulogu. Površno...
Moj bivši, ne znam baš još koju on ulogu igra u ovoj priči... On mi je bio pojam izrazite privlačnosti. Pa mi je i sad nekak sve ovo glupo jer si mislim kak mogu nać nekog ko će me zapalit kao što me on palio.
Što se tiče ovog prvog dečka, e tu se bojim. Jer, već sam ga jednom, prije par godina, sjebala. Istina, bili smo djeca, ali ipak, ne bi sad opet htjela da se nešto takvo dogodi. A kak je sve krenulo tj počelo na dobrom sam putu da se to dogodi. Jer moglo bi nešto bit između nas, ja bi čak i probala, ali kaj ak skužim da to nije to, pa ubila bi se.
Ne znam dal imam uopće snage s nekim ispočetka. Mislim da nemam.

utorak, 10.05.2005.

Post potaknut subotnjim izlaskom.
Često se zapitam zašto smo gotovo svi tak suzdržani. I zašto tolkoooo sve analiziramo. Živa katastrofa. Kolko bi samo sve bilo jednostavnije kad se ne bi tolko analiziralo. Ali opet, onda ne bi bilo zanimljivo, bilo bi možda čak bezizazovno, dosadno. Ko zna...
np. coldplay; speed of sound
evp primjera; nas četiri frendice vani, nije ni neka gužva, likovi se lako uočavaju ( oke, ako se ima kaj za uočit ). I frendica zapazi nekog tipa, gleda ga gleda, primiče se, pleše kraj njega, gleda ga opet, ovaj je čak i neko vrijeme bio solo, tak da ga je bilo stvarno lako za upecat. Nije se ništa dogodilo; bed je to s uletavanjem. Znači ta analiza; kaj tip misli, kakav je uopće, dal bi mu se ja svidjela, dal uopće ima smisla prilaziti mu.
Bed je u tome jer se bojiš da će te tip ( oprostite na izrazu ) odjebat. I sad si ja mislim, pa šta i ak te odjebe, nije smak svijeta, bar sam probala.
A i ti uleti, užas. Najčešće dođe ( meni ) neki gadan, pijan, neznamzasebe tip; a tak mi je to kad izlazim na mjesto na koje izlazim, hehe.
A i da dođe neko primjeren mojim standardima mislim da bi se sva spetljala i otjerala ga. Ne znam kak vi ali meni baš ne polazi od ruke ta početna konverzacija. Napravim nekakvu glupavu facu i uopće ne znam kaj da kažem.
Trenutno mi to ni ne treba. Tj treba mi ali zadovoljila bi se i sa najobičnijim hvatanjem. Bez onog ko si, kaj si itd. „e bok, ajmo se pohvatat i onda doviđenja“- to bi mi sad bilo dosta. Samo malo te neke strasti, napaljenosti i to je to.

utorak, 03.05.2005.

Sjedim za kompom...osjetim kako mi po tijelu stuji zrak sa prozora...i plačem...
Neka zvuči glupo, nije me briga. Svejedno me nitko ne zna, pa mogu napisat da plačem, i želim napisati da plačem.
Trenutno vodim jedan uzaludan razgovor, sa jednom, kao najboljom frendicom, pitanje je dal se taj odnos može još uvijek tako definirati. I što god kažem ona ne razumije ili ja ne razumijem.
Danas mi jedan frend, tj više osoba s kojom tu i tamo popričam, kaže da se stvarno na meni vidi da ne jedem, da sam sva u problemima, da sam šutljiva...
Baš kad sam pomislila suprotno...super...
Uopće ne znam šta mi se to događa. Preko dana sam super. Odem na kavu, nema me doma, smijem se, pričam. Onda dođem doma i dalje je sve super, dobro sam.
I samo me od jednom uhvati to nešto, očito da sam zapala u neku tešku depresiju. I ne mogu s nikim razgovarati. I da porazgovaram znam da ne bi pomoglo. I plačem i plačem, a evo ne znam ni zašto zapravo plačem...